Objekt je „utisnut“ unutar postojećeg, stihijski izgrađenog tkiva naselja na način da se, iako u ograničenom prostoru, uspjeva ostvariti dovoljno površine vanjskih terena po djetetu, kao i funkcionalno organizirati prostor vrtića. Tlocrtna organizacija je jasna i jednostavna.
Sve vrtićke jedinice orijentirane su južno, međusobno odijeljene sklopom garderoba i sanitarija. Na sjeveru, centralno, smješta se natkriveni ulaz i hall na koji se vežu skupne jedinice te izlazi na vanjske terene (u prizemlju igralište, na katu natkriven i ograđen prostor za igru). Na istoku se iz halla pristupa PVN-u, a na zapadu tehničkom sklopu i stubištu.
Objekt je raščlanjen na tri ortogonalna kubusa, različitih tretmana površina i visina. Etaža kata koncipirana je na način da je jednak udjel zatvorenog prostora vrtićkih baterija kao i vanjskog igrališta. Otvoreno vanjsko igralište kata, omeđeno prošupljenom opnom zida prema jugu i osigurano mrežama u boji čini važan oblikovni element pročelja objekta koji se i štiti od okoline ali je djelomično i pušta unutar kuće. Krovni prozori PVN-a i jedinica na katu daju dodatno zenitalno svjetlo te stvaraju zanimljivu petu fasadu i igru svjetla i sjene u interijeru.
Stroga tektonika kostura suprotstavlja se pročeljima dinamiziranih otvora, boja i tekstura koje omekšavaju i čine lepršavim oblikovanje vrtića. Kuća jednostavnim oblikovanjem smiruje napet ambijent neorganiziranog konteksta, ali se dinamičnim tretmanom ovojnice u njega ipak uklapa.
