Ja sam Ivana Lozić, ovlaštena arhitektica u Arhitektonskom studiju 25,4 mm iz Šibenika. Rođena sam u Šibeniku 1976., studij arhitekture završila u Zagrebu i nakon studija se vratila u rodni grad gdje sam započela arhitektonsko djelovanje, a od 2012. s kolegom arhitektom Markom Paićem vodim arhitektonski studio 25,4 mm. Uz arhitekte Marka Paića i Ivanu Lozić u našem timu djeluju još tri projektanta: Petar Reljanović, Iva Cukrov i Ana Marasović Skelin.

Poslije nekoliko godina podstanarstva ušli smo u vlastiti prostor u najužem centru gradu, nasuprot  katedrale sv.Jakova u Šibeniku, unutar stare palače Divnić iz 16.st , koji smo preuređivali tijekom 2016 – 2017 god. Obzirom na lokaciju u samom srcu grada, svakodnevno  radno okružje nam je prožeto neposrednim doticajem s najljepšom graditeljskom prošlosti Šibenika, a upravo spoj nasljeđa  i suvremenog izričaja prožima i cjelokupnu našu arhitekturu. Često nam investitori kažu da su odabrali upravo naš tim jer im se sviđa to što nismo , kako oni kažu „premoderni“.

Moja je priča vezana za studij arhitekture zapravo dosta neobična. Najvažniji moment kroz odrastanje kad me arhitektura dotakla je bio film „Prezir“ od Jean-Luc Godarda u kojoj sam vidjela Casu Malaparte na klifu na punti Massulo. Ta mistična kuća na 32-metarskom klifu mi se duboko urezala u memoriju, iako sam planirala da ću biti psihologinja. U to gimnazijsko vrijeme, jedna od moje dvije najbolje prijateljice je stalno pričala o arhitekturi kao potencijalnom studiju, a druga o matematici. Do kraja srednje škole zavrtjele smo se u trokut vezano na izbor studija: ona koja je htjela matematiku upisala je psihologiju, ona koja je htjela arhitekturu upisala je matematiku, a ja koja sam na početku srednje škole govorila o psihologiji zaljubila sam se strastveno u arhitekturu. Danas mi se čini kao da smo planski odradile eksperiment zamjene početnih izbora da vidimo koliko će se pokazati uspješnim…i ispalo je da je eksperiment u potpunosti uspio: sve tri smo danas uspješne u svom zanimanju.

Kod projektiranja nastojimo naći balans između tradicije i suvremenosti. Vrlo nam je važno ispoštovati kontekst unutar kojeg kuća nastaje, naglasiti slojeve koje smo zatekli, a onda nadodati novi sloj staroj strukturi oblikujući u konačnici novi prostor. Najsretniji smo kad dođemo do arhitekture koja se prirodno uklapa u okolinu, kao da je tamo oduvijek i bila, te samo u ponekim detaljima ima odmak prema suvremenom, neki novi touch kojim je taknemo. U arhitekturi uvijek tražimo mjeru, uostalom i ime studija 25,4 mm je jedinica za mjeru : inch, palac. Jednak izazov nam predstavlja oblikovati prostor od svega nekoliko desetaka m2 (npr. Tourističko informativni centar u Šibeniku) do nekoliko tisuća m2 (npr. uređenje trga i rive u Rogoznici, tvrđava Barone,…). Također, iako nam je najveći opus izvedenih objekata baziran na obiteljskim građevinama, s velikim zadovoljstvom smo radili i na projektu dječjeg vrtića u Ružiću, dječjeg vrtića u Pirovcu, na interijeru Brešanove sobe, Gourmet akademije u Skradinu, tematskom parku Starog grada u Drežniku, kompleksu vila Sole dance u Primoštenu, rekonstrukciji jedriličarskog kluba JK Val…